MUCANJE
Mucanje je govorni poremećaj koji je karatkeriziran čestim ponavljanjima glasova ili slogova, jednosložnih riječi, produžavanjem glasova i/ili blokadama. Uz to, mogu se pojaviti i sekundarna ponašanja poput tikova (pretjerano treptanje, nevoljni pokreti glave i/ili udova).
Mucanje se najčešće pojavljuje između 2. i 5. godine života. Prema statističkim podatcima, učestalost mucanja kreće se oko 2.4% u vrtićkoj dobi i 1% u školskoj dobi te se češće javlja kod dječaka nego kod djevojčica.
Točan uzrok mucanja nije poznat. Obiteljske studije pokazale su da postoji genetska predispozicija za razvoj mucanja, no, ne može se zanemariti ni okolinski utjecaj u kojem se nalazi „okidač“ (stresan događaj za dijete) koji dovodi do aktiviranja mucanja. Također se pokazalo da dječaci imaju veću sklonost k razvojno perzistentnom mucanju, za razliku od djevojčica koje se brže oporavljaju (3:1 u školskoj dobi). Neki od prediktivnih faktora oporavka od mucanja su: rana pojava mucanja (prije 3. godine), dobre jezične, fonološke i neverbalne sposobnosti, ženski spol i negativna obiteljska anamneza. Mucanje se češće javlja kod djece koja imaju slabije jezične sposobnosti, problem slušnog procesiranja (obrade zvuka), teškoće u praćenju ritma, poremećaj koncentracije (ADD) i hiperaktivnost (ADHD).
Problem mucanja uvelike utječe na socijalni i psihološki razvoj djeteta, stoga je važno pravovremeno reagirati i pružiti pomoć.
BRZOPLETOST
Brzopletost je poremećaj tečnosti govora kod kojeg postoje prebrzi, dizritmični segmenti praćeni neprimjerenim stankama, krivim izgovaranjem slogova ili njihovim izostavljanjem te pretjeranim normalnim netečnostima (Belić i sur., 2015, prema St. Louis i Schulte, 2011). Brzopletost karakterizira smanjena svjesnost poremećaja, smanjena zabrinutost za navedeni problem, a mogu postojati i lošije jezične vještine, slaba razumljivost govora, artikulacijski poremećaji, problemi s pažnjom i sl.
