Riječ je o najčešćim govornim poremećajima zbog kojih djeca dolaze logopedu. Poremećajem izgovora smatra se sve ono što ometa razumljivost ili odvlači pažnju sugovornika od sadržaja poruke. Najčešćim artikulacijskim poremećajima pripada pogrešan izgovor glasova S, Z, C, Š, Ž, Č, Đ, DŽ, zatim R, L, Lj, K, G, T, D i dr. Artikulacijski poremećaji mogu se manifestirati na tri načina: ispuštanjem određenog glasa (npr. umjesto „ruka“ dijete kaže „uka“), zamjenom određenog glasa nekim drugim glasom (npr. umjesto „mala“ dijete kaže „maja“) i pogrešnim načinom izgovora nekog glasa, odnosno krivim položajem govornih organa tijekom izgovora nekog glasa (npr. kod izgovora glasa S, jezik zauzima pogrešan položaj između zuba, umjesto pravilnog položaja iza donjih/gornjih sjekutića).