POREMEĆAJ SOCIJALNE KOMUNIKACIJE
Socijalni (pragmatički) komunikacijski poremećaj karakteriziraju teškoće neverbalne i verbalne komunikacije koje se ne mogu objasniti nižim kognitivnim sposobnostima (DSM-V, 2014). Poremećaj socijalne komunikacije predstavlja netipičan komunikacijski razvoj djeteta koji se uočava u ranom razvoju. Razvoj komunikacije započinje rođenjem djeteta i ono komunicira prirodnim znakovima bez komunikacijske namjere. Krajem prve godine života dijete počinje komunicirati s namjerom da okolinu izvijesti o svojim potrebama ili željama. U tom razdoblju djeca počinju koristiti komunikacijske znakove koje okolina može razumjeti. Važno je napomenuti da se jezična poruka u komunikaciji, osim govorom, može prenijeti i na mnoge druge načine (gestama/znakovnim jezikom, putem slika, pisanjem i slično). Geste su odlična podrška u komunikaciji kad jezično-govorni razvoj iz nekoga razloga „zaškripi“ i one isključivo potiču daljnji razvoj govora. U neverbalnoj komunikaciji vidljvi su rani znakovi kao što su oskudnija imitacija facijalne ekspresije i manjak kontakta očima, slabiji interes za suradnju u aktivnostima s drugom djecom, dok u kasnijoj govornoj fazi teže poštuju pravilo izmjene govora, teže prate temu i sadržaj razgovora, teže razumiju dvosmislene ili neizrečene sadržaje. Jezična obilježja osoba sa socijalnim komunikacijskim poremećajima odnose se na otežanu upotrebu jezičnog znanja (pragmatika), pogrešan redoslijed riječi u rečenici, stereotipno ponavljanje riječi ili fraza, teškoće u usvajanju značenja (semantika).