VaLMod® program POTICANJA KOMUNIKACIJE JEZIKA I GOVORA

KOMUNIKACIJA, JEZIK I GOVOR

Bez potrebe djeteta za komunikacijom s okolinom nema ni razvoja jezika ni govora, barem ne u obliku kakav bi trebao biti da bi ljudi koji okružuju dijete razumjeli što ono želi, treba, poručuje, a ni obrnuto, da bi dijete razumjelo poruke drugih ljudi na najekonomičniji i najprimjereniji način. Male bebe najveći dio svoje prve godine života komuniciraju s okolinom nenamjerno: mršte se, plaču kad se ne osjećaju dobro, guguću, smiju se, zadovoljno meškolje kad su im potrebe zadovoljene. Na odraslima je da tumače i pogađaju znakove. Što su uspješniji u tome, to je komunikacija uspješnija. Razvojem združene pažnje i shvaćanjem da svojim ponašanjem mogu imati utjecaj na druge osobe, počinje namjerna komunikacija s okolinom, a da pri tome dijete još ne izgovara ni jednu riječ.

Jezik je, u užem smislu, komunikacijski sustav sastavljen od znakova i pravila koji se koristi za međusobnu komunikaciju i razmjenu značenja. Možemo govoriti o ekspresivnom jeziku koji se odnosi na sposobnost jezičnog izražavanja, proizvodnju jezika i o receptivnom jeziku koji se odnosi na sposobnost razumijevanja jezično oblikovanih poruka.

Govor kao optimalna zvučna realizacija oblikovana ritmom rečenica, riječi i slogova je jedan od komunikacijskih i jezičnih alata, i to najčešći i (još uvijek) najpoželjniji način primanja i prenošenja informacija. Kada promatramo govor djeteta on ima svoju razvojnu liniju: od vokalizacije do prve riječi, od jednostavnijih glasovnih cjelina do vrlo složenih. Govor nije samo izgovor glasova, on je obilježen i tempom i ritmom. Naime, dijete usvaja govor od najranije dobi. Obitelj, osobito roditelji imaju temeljnu ulogu u razvoju govora svog djeteta. Dobar govorni uzor je ujedno i jedna od najvažnijih stepenica u razvoju govora. No, različiti poznati i nepoznati uzroci mogu dovesti do toga da taj razvoj kasni ili teče usporeno.

Kako prepoznati kašnjenje i odstupanja u komunikaciji te razvoju jezika i govora?

• dijete u prvoj godini života znatno manje brblja i spontano artikulira od svojih vršnjaka
• slabije ostvaruje kontakt očima ili ga ne ostvaruje
• prva riječ se pojavljuje kasnije nego kod ostalih vršnjaka (prosjek pojavljivanja je između 10. i 14. mjeseca života)
• u dobi od 10 - 14 mjeseci ne odaziva se na svoje ime
• dijete u dojenačkoj dobi vrlo slabo reagira na zvukove
• s navršenom prvom godinom života ne pokušava komunicirati govorom ili gestama
• u dobi od 15 mjeseci ne razumije i ne koristi geste
• dijete sa 16 -18 mjeseci ne razumije i ne odgovara na jednostavne naloge (npr. „Daj mi!“, „Baci!“...)
• ne pokušava imitirati govor odraslih
• roditeljima se čini kao da dijete „ima neki svoj vlastiti govor“
• s 2, 5 godine ne razumije i ne ispunjava dvostruke naloge (npr. „Baci loptu i donesi medu.“...)
• dijete s 2 - 2,06 godine ima manje od 50 riječi u ekspresivnom govoru
• služi se samo riječima bez rečenica
• ima samo nekoliko riječi i/ili rečenica
• koristi nekoliko jednostavnih rečenica a ima 2,06 godina i više
• u dobi od 3-4 godine ima razvijen govor i govori u rečenicama, ali nedostaju vezne riječi, pomoćni glagoli, prijedlozi,  uz prisutne greške u upotrebi roda, broja ili padeža
• rečenice obiluju nesustavnim greškama
• rečenice su nepravilne i nezrele konstrukcije za dob
• izgovor glasova značajno odstupa od izgovornih normi za uzrast
• govor djeteta teško je razumljiv ili je nerazumljiv okolini, pri čemu dijete u potpunosti razumije govor drugih
• prisutna su ograničenja u razumijevanju tuđeg verbalnoga govora
• dijete ima cerebralnu paralizu, autizam, Down sindrom ili neki drugi sindrom koji usporava razvoj komunikacije, jezika i govora...