MUCANJE (engl. stuttering)

Mucanje je primarno funkcionalni komunikacijski poremećaj koji nastaje u raskoraku između jezičnog razvoja s jedne strane te neurosenzomotoričke nezrelosti s druge strane, koji za posljedicu ima nemogućnost koordiniranog gibanja oralnofacijalnih i dišnih mišića u situaciji povišene uzbuđenosti.

Potreba da se nešto izgovori u takvom stanju stvara isprekidano disanje koje reakcijom simpatičkog živčanog sustava povećava napetost i time remeti dišni, srčani i hormonalni sustav - ubrzava se puls, podiže se krvni tlak, pojačava se znojenje, javlja se strah od govora te izbjegavanje komunikacije.

Ako to duže traje, izloženost kroničnom stresu dovodi do promjena na emocionalnoj i fiziološkoj razini kao i na ponašanju osobe. Dakle prisutna je trostruka napetost - emocionalna, mentalna i fizička. Emocije diktiraju dinamiku mucanja koje postaje ne samo neurološki već psihološki, obrazovni i sociološki problem što rezultira na kraju depresijom, tjeskobom, anksioznošću, panikom i razvojem drugih psihosomatskih bolesti. (Dr.sc. Darko Novosel, prof., mr.sc. Tatjana Novosel-Herceg, prof.)

Mucanje karakteriziraju:

• ponavljanja prvog glasa i/ili sloga na početku govornog iskaza
• ponavljanja prvog glasa i/ili sloga usred govornog iskaza
• ponavljanja glasa i/ili sloga unutar riječi
• ponavljanja zadnjeg sloga u riječi
• ponavljanja cijelih riječi
• ponavljanja fraza
• produžavanja glasova
• zastoji
• blokade

Osim primarnih, govornih karakteristika, mucanje je često obilježeno takozvanim sekundarnim karakteristikama.
One uključuju:

• popratne pojave - tikovi (npr. treptanje očima, nevoljni pokreti glave i/ili udova)
• povećanu fiziološku aktivnost (npr. povećan krvni tlak, crvenilo kože, pokreti zjenica, aktivnost moždanih valova)
• razna afektivna obilježja (npr. izbjegavanje govora, smanjeno govorenje, izbjegavanje raznih socijalnih situacija zbog straha od mucanja, i sl.)

Najčešće se pojavljuje između 2. i 5. godine života. Prema statističkim podatcima, učestalost mucanja kreće se oko 2.4% u vrtićkoj dobi i 1% u školskoj dobi te se češće javlja kod dječaka nego kod djevojčica.

Točan uzrok mucanja nije poznat. Obiteljske studije pokazale su da postoji genetska predispozicija za razvoj mucanja, no, ne može se zanemariti ni okolinski utjecaj u kojem se nalazi „okidač“ (stresan događaj za dijete) koji dovodi do aktiviranja mucanja. Također se pokazalo da dječaci imaju veću sklonost k razvojno perzistentnom mucanju, za razliku od djevojčica koje se brže oporavljaju (3:1 u školskoj dobi). Neki od prediktivnih faktora oporavka od mucanja su: rana pojava mucanja (prije 3. godine), dobre jezične, fonološke i neverbalne sposobnosti, ženski spol i negativna obiteljska anamneza. Mucanje se češće javlja kod djece koja imaju slabije jezične sposobnosti, problem slušnog procesiranja (obrade zvuka), teškoće u praćenju ritma, poremećaj koncentracije (ADD) i hiperaktivnost (ADHD).

Kod većine osoba koje mucaju, ono je oscilirajuće u intenzitetu i trajanju te ima 'individualne zakonitosti' kada će se pojaviti, a kada ne...
Najčešće:

BRZOPLETOST (engl. cluttering)

Brzopletost je poremećaj tečnosti govora kod kojeg postoje prebrzi, dizritmični segmenti praćeni neprimjerenim stankama, krivim izgovaranjem slogova ili njihovim izostavljanjem te pretjeranim normalnim netečnostima (Belić i sur., 2015, prema St. Louis i Schulte, 2011).

Brzopletost karakterizira:

• smanjena svjesnost poremećaja
• smanjena zabrinutost za navedeni problem
• lošije jezične vještine
• slaba razumljivost govora
• artikulacijski poremećaji
• problemi s pažnjom i sl.

Sindrom brzopletosti obilježen je različitom simptomatologijom koja često ovisi o prisutnosti dodatnih poremećaja. Vrlo rijetko se sindrom brzopletosti javlja samostalno te često koegzistira s drugim poremećajima i to najčešće s mucanjem.  On je jedan od poremećaja tečnosti govora kojeg karakterizira otklonjiva pažnja, loša koncentracija i misaona organizacija te poteškoće u govoru i pisanju. Nered u govoru posljedica je nereda u mislima koji se očituje u radu, govoru, pisanju, ponašanju. Brzoplete osobe brzo prelaze s jedne misli na drugu, teško se koncentriraju na bitno, misaona organizacija im je loša, kao i percepcija.

Raspored programa:

• od ponedjeljka do četvrtka radi se od 08:00 do 14:00 s pauzama prema dogovoru (više kraćih i 1 dulja u trajanju od 45 minuta)
• u popodnevnom i večernjem dijelu ponavljaju se sve stimulacije tekućeg dana u trajanju od otprilike 1,5-2h
• naučena govorna tehnika primjenjuje se u svakodnevnoj komunikaciji s ukućanima
• zadnji dan, u petak terapija završava oko 13 sati
  S obzirom na raspored Programa, molimo vas da sve djetetove obaveze vezane uz školu i ostale izvannastavne aktivnosti svedete na minimum kako biste se mogli kvalitetno posvetiti zadacima i aktivnostima Programa.

• Različitih tehnika stimulacije mozga i tijela u svrhu
  • reorganizacije živčanog sustava kojom se postiže poboljšanje vještina na motoričkom, emocionalnom i kognitivnom planu
  • poboljšanja koordinacije grube i fine motorike te planiranja motoričkih pokreta
  • postizanja pravilnog ritma disanja
• Korištenja raznih pomagala s ciljem
  • stimulacije vizualnog, auditivnog i vestibularnog sustava
  • poboljšanja izgovora i tečnosti govora, fonološke svjesnosti, auditivne diskriminacije, povećanja raspona pažnje, boljeg fokusiranja i koncentracije, pamćenja, čitanja i pisanja
• Uvježbavanja i usvajanja tehnike tečnog govora
  • primjena naučene tehnike u različitim govornim zadacima i situacijama